Dolazi jesen, sa njom i kise
sivilo ,samoca i ja ovo pisem .
Bez ikakve namjere i bez cilja
da nekog ko procita u srce dira !
Znam da nisam jedini budan u ovoj noci ,
sto sa tamom se bori i ceka kad ce jutro doci !
A kada svane dan i zazvoni zvono za budjenje
i kada se ostali probude osjetice cudjenje !
I opet ce svi biti kao juce, a sjutra kao danas
jer svaki dan je vjecnost i isti za nas !
I umoran pogled , moje blijedo lice
odace tragove jos jedne nesanice !
I lazni osmijeh stavicu na lice,
da se mojom mukom ne slade propalice !
A mutan pogled i krvave oci
pravdacu ovom neprospavanom noci !
I niko nece znati za moje suzne oci, od bola i tuge, sto me patnja lomi
a zelja slama da konacno ugledam svjetlost jos jednog dana !!!
autor: Tomanovic Milan
Nema komentara:
Objavi komentar