- NIKO TE NE ZNA KAO JA - 




Nebo nam ukrsti puteve,koje precutkuje
mozda je sve ,,igra odradila" prije,
u zenici oka mog tajna jos se krije,
bitno je da si tu.

Tu-u oazi naseg mira
srusices ih  dok muzika ritam bira
osjetices u tren jaci zagrljaj
u drugom jos jaci poljubac i blizinu.

Tek onda ces shvatiti tezinu i znacaj
ako ga mi nismo svesni u trenu
nije dobro, ljubavi venu .
Cini mi se da te niko nezna kao ja .

Imah osjecaj da ,,deja vu'' postoji dok sam blizu tebe.
Zasto cutim,da precutim sebi.
Ti sto znas me kako disem
zelis li me il' ne zelis vise ?

Nije neka mudrost al' takvom se cini.
Odgovor ce ostati mozda misterija u daljini,
biti skroman nije tesko, pozeljeti nekog,
pozeljeti nekog kog izgubis greskom.


Sad zivot svoj bi dao ja... 
Da kazem ti,da kazem ti sve
sve ono neizreceno)!!!!!!!


autor : Milan Tomanovic

                                                   
BOJE NOCI

Mrzim noci ,noci koje su monotone,

noci bez boje tvoga lika,

noci bez boje tvoje kose,

noci bez boje tvojih ociju,

noci bez boje tvojih usana !


Mrzim noci, noci bez sna,

kada java fali a ti si Ta !

Oboji crne noci

jer cu te nasuprot mrzjeti

kao sto mrzim noci bez boja !!!



autor: Tomanovic Milan

                                             Besana noc

Dolazi jesen, sa njom i kise 
   sivilo ,samoca i ja ovo pisem .

Bez ikakve namjere i bez cilja
  da nekog ko procita u srce dira !

Znam da nisam jedini budan u ovoj noci ,
  sto sa tamom se bori i ceka kad ce jutro doci !

A kada svane dan i zazvoni zvono za budjenje
   i kada se ostali probude osjetice cudjenje !

I opet ce svi biti kao juce, a sjutra kao danas
  jer svaki dan je vjecnost i isti za nas !

I umoran pogled , moje blijedo lice
  odace tragove jos jedne nesanice !

I lazni osmijeh stavicu na lice,
  da se mojom mukom ne slade propalice !

A mutan pogled i krvave oci
pravdacu ovom neprospavanom noci !

I niko nece znati za moje suzne oci, od bola i tuge, sto me patnja lomi
 a zelja slama da konacno ugledam svjetlost jos jednog dana !!!


autor: Tomanovic Milan

                                           

                                                LJUBAVNICI I KOCKARI


Pocinje tako prica o njoj i meni,
njoj
drugarici kocki, njoj simpatiji i kocki,
njoj
sto zivot znaci, njoj ljubavi i kocki,
njoj
zeni i meni !

Prepustih se svemu i postah kockar
ljubav je kocka, mac sa dvije ostrice
i prepusti se i ona igri,
upakovana u najljepse korice !

U igri u kojoj udjosmo slabih karata ,
ne razmisljajuci o sjutra ,
a kako bi kada nam je jedino bilo vazno u
novoj partiji strasti iznova docekivati nova jutra !

Pocetnicka sreca ljubavnika i kockara,
naklonjena nam bjese
blef za blefom prolazise i u svoj naivi,
kao da nece, godine proletjese !

A onda sta,blefove koje prosipasmo
pocese  uzimati danak
i da li svjesni postadosmo ,
da jako neozbiljno igrasmo !?

Opijeni strascu zavisnici postadosmo ,
porok kao i svaki povlaciti druge,
igra kurva postade u jednom trenu da se,
ne okrenusmo sabrati svoje uloge,
ne uspjesmo i nas u partiji nestade !

Igraci drugog kalibra zamijenise nas !
Ali prave kockare skoro uvijek ona strast
opet poveze, iskusava ih do ludila
dovodi od visina do dna, spaja i razdvaja .

Ali jedno ostaje,bez obzira sto partnere mijenjasmo ,
pocetnicki koraci, sav taj adrenalin,
duh i car prve partije osta neponovljiv ,
uvijek sa zeljom da bude identicno opipljiv !

I tacno opet postah kockar
trazeci onaj isti osjecaj,
cari hedonizma za koji bih disao, zivio
da li bih opet pandorinu kutiju otvorio !?

Ma ljubav je kocka i mac sa dvije ostrice
a ona kao i ja iskusniji  igrac,
upakovana u najljepse korice !

I opet bih ako je pravi kockar
usao sa njom u igru
pouceni svim losim blefovima ,
iako mac kao nikad moze biti ostar !

Ljubav jeste kao kocka
ako ne rizikujes neces nista ni dobiti .
Nego sta sa onim  nepisanim pravilom,
,,hazarderi uvijek gube,
bilo da kockaju bilo da ljube'' !

Nego i za sve u zivotu sto ostaje,
nijedno pravilo ne moze opstati
pa i u kocki i ljubavi samo treba
karte ispostovati, a sreca onda ne moze izostati !..
                 
     P...S...
     

LJUBAVI,TRI PA JEDNU,PRATIS LI !?

                 

autor: Milan Tomanovic

                                                           LAVIRINT

Cesto upitan, sta sve ovo znaci ,
zasto koracam hodnicima mracnim !?
Mnogo sam noci budan cekao svitanje ,
ali odgovor je izostao na ovo pitanje!

Odavno teskim hodnicima skitam,
mracnim hodnicima ovog lavirinta,
i zasto sam ja bas odabran,
nikog do sebe i ne zelim da pitam!

U javi svog kosmara i zivota sna,
trazih srecu i svjetlost sa dna,
iz kojeg se ne mogah uspeti na vrh, ugledati dan,
imadoh nekoga, a osjetih se sam!

Zasto je tako moralo biti,
da tugu sad svoju moram kriti,
odgovor na to tezim pronaci,
iako imam nekoga ko me mozda razumije,
nikog do sebe ne zeli i ne umije!

Godinama izlazim iz lavirinta, trazim,
bol i patnja, sve drugo su lazi,
dugo cekam draz radosti i srecu,
odbacujem misao da je naci necu!

 U trazenju mi zivot prolazi,
ono sto trazim - fatomorganom dolazi,
a ne trazim mnogo - samo malo srece,
no umjesto toga dobih planinu zle nesrece!

Moje oci izgubise svoj sjaj,
i predugo ne osjetih srecu,
kao da ona za mene i ne postoji...

Odavno zaboravih na radosti,
pogasih svijetla moje mladosti
I opet se pitam sta sve ovo znaci,
do kad cu lutati hodnicima mracnim!?

Hocu li vidjeti sunce sto blista,
ili je ovo predgradje samoubistva!?
Ili me zivot samo podsjeca,
da sve sto je lijepo i takvim se cini,
sreca to i nije u sustini!

Za nju se voljom i umom moram izboriti,
hrabrosti imam mracne sile pokoriti,
a lavirint mracan, al' svjetlost postoji,
da, zamke mi pravi, a ja ih se ne bojim!



autor: Milan Tomanovic

                                                         PLES  ZIVOTA

Gledas razlog za odlazak
i gledas nekoga,
nekoga ko bi
mogao poci sa tobom kuci veceras

Ne mislis na sjutra . . .
ti si samo jedan od mnogih,
koji nemaju izbora, gusis razum
i pustas ljubavi da govori, svira!

Ali svice i taksi ceka, ceka u redu
Znas da je skoro vrijeme
sad ides kuci, ali nekako oklijevas,
jer ko vec zeli da bude sam?

Vrijeme zatvaranja je,
nadas se da ces uspjeti,
ostao je jos jedan ples,
imas osjecaj da je to zadnja sansa!

Napolju polarno hladno,
zumiras sve svoje greske,
imas jos jedan pokusaj,
,,poslednji ples !

Svaki svoj minut dozivljavas kao godinu,
a vec jutro je, trnci napustaju tijelo
I kao da nikad vise neces imati priliku ,
u neznanom osjecaju ostavljas ovo mjesto iza sebe!

Sunce, osjecas ljepotu zivota,
sad vidis i pravis promjene
otvaras vrata - tu si i ostaces tu!

Zivot je ponekad kao zakocen u vremenu
brises suze i postajes slobodan
ti si slobodan !

Sada osjecas, vidis, cujes, ti si slobodan
osjecas unutrasnji mir, ne vidis pohlepu, mrznju,
i cujes kako ljubav govori, svira

P...S...

HEJ CUJES, KAKO TI IME DOZIVAM !??          

autor: Milan Tomanovic          

                                                      KRUG LJUBAVI

Mozes li da zamislis da je pjesma krug
i da u sebi gradi linije koje kreiraju tvoj lik?

Mozes biti neprepoznatljiva i blijeda
u odrazu svijetla i pogleda mog
jos jednom prepoznaces se.

Mozda je magla gusta
bas kao jedna od nevidljivih strofa.

U njoj stoje stabla - udahnuta od bica
nekog bica, nevidljivog
mozda nije bilo, mozda nije ni sad
a mozda i ne bude tog bica?

Mozda vise i ne zamisljas lice nalik pjesmi
ili je mozda suprotnost potvrdila pocetne rijeci?

Mozda cu u protivnom priznati sve i reci:
ja sam lud kada pisem ove stihove!

Mozda bih da mastam o tom bicu
koga cinim i koje me cini srecnim
DA BIH TI GLEDAO LICE!!!
                                                       
Autor: Milan Tomanovic

                                                    DECEMBAR

Opet je decembar kao zacaran krug
beskrajnih dana i noci
koje ne prepoznaju ,,tajnu" svitanja.

I kao po nekoj nepisanoj tradiciji,
opet budi gomilu vec poznatih pitanja,
koja tako bolno teze frustraciji!

Sebicno zeli podsjetiti na ruznu proslost,
i opet kao i obican, sumoran i siv,
zeli li to naci za grijehe oprost 
ili pak reci ,,kreni dalje" jer jos si ziv?

Na trenutke samo zadovoljstva mrvice
stvaraju iluziju sna ili zaborava
kako znati da li je nada lazna ili prava?

Opet je decembar ,
da li glupo sujevjerje mnom vlada
u reprizi ruznih dogadjaja koje krojih
hoce li me u njemu napustiti praznina ikada?

Opet trazim rjesenje i odgovore od drugih,
glupo iz godine u godinu decembar osudjujem,
a sebicno je oko mene sve... 
zasto li se opet osjecam ,,sam" ?

Ne na zalost - vec na srecu,
prepoznah sebe i sada vec znam, 
tesko je priznati, biti saucesnik krivici,
nekad i pretesko prkositi zivotnoj litici!

Treba svakako dati sansu ,,sreci"
kroz jednu i jedinu istinu opstati, 
jos skupa sa borbom i vjerom -
ona sigurno ne moze izostati!

Opet je decembar i  godina nova,
krenucu dalje sa zeljom kada dodje
da budem bas zahvalan upravo ovoj
godini novoj!!!

Autor: Milan Tomanovic

                           BESKRAJNO HVALA


Hvala majko, puno ti hvala
sto si me rodila i zivot mi dala

kad si mi trebala uz mene si bila
i nikada me nisi iznevjerila!

Hvala za sve sto si ucinila,
za svaki san u kom si me usnila,
hvala za paznju i savjete tvoje
jer u zivotu iskrenije ne postoje!

Hvala za hrabrost u mojoj muci,
hvala na spasu, ispruzenoj ruci.
Za za tvoju odvaznost u tudjoj sramoti
i beskrajnu pomoc u mojoj golgoti!

Hvala majko, puno ti hvala
sto si sa mnom do kraja ostala
i sto si mi andjeoska krila dala
da se uzdignem u nebeske visine
i da svi osim tebe sto mi bjehu vazni
bili su samo prijatelji lazni!

Ti najbolje znas koliko sam patio,
do trena u kom sam shvatio
koliko je u stvari zivot kratak
i nema drugog bez taj jedan \!

A htio bih zahvaliti i onim laznim,
sto su me mucili, zivog zakopavali
i jos jednom hvala ucinili su me snaznim
i onim sto mi se smejahu
dok sam tugovao posebno hvala
jer Bog me je zato jos vise cuvao!

Sve sto je bilo neka proslost ostane,
ode u nepovrat kad jutro osvane,
kada stavim tacku na ovo sto pisem
zelim novi dah zivota da udisem!

Dok ti stojis tu u snu moje jave,
poput andjela iznad glave
i kakva god mi bila sudbina
tebe cu voljeti i postovati - to nije laz,
to nije laz vec istina!

Hvala ti majko, hvala za sve
sto si mi onakvu sestru podarila,
sto si izdrzala, bila jaka.
Jedino zalim sada kada sam shvatio
sto Vam dobro dobrim nisam vratio!!!


autor. Milan Tomanovic