Mozes li da zamislis da je pjesma krug
i da u sebi gradi linije koje kreiraju tvoj lik?
Mozes biti neprepoznatljiva i blijeda
u odrazu svijetla i pogleda mog
jos jednom prepoznaces se.
Mozda je magla gusta
bas kao jedna od nevidljivih strofa.
U njoj stoje stabla - udahnuta od bica
nekog bica, nevidljivog
mozda nije bilo, mozda nije ni sad
a mozda i ne bude tog bica?
Mozda vise i ne zamisljas lice nalik pjesmi
ili je mozda suprotnost potvrdila pocetne rijeci?
Mozda cu u protivnom priznati sve i reci:
ja sam lud kada pisem ove stihove!
Mozda bih da mastam o tom bicu
koga cinim i koje me cini srecnim
DA BIH TI GLEDAO LICE!!!
Autor: Milan Tomanovic
Nema komentara:
Objavi komentar