beskrajnih dana i noci
koje ne prepoznaju ,,tajnu" svitanja.
I kao po nekoj nepisanoj tradiciji,
opet budi gomilu vec poznatih pitanja,
koja tako bolno teze frustraciji!
Sebicno zeli podsjetiti na ruznu proslost,
i opet kao i obican, sumoran i siv,
zeli li to naci za grijehe oprost
ili pak reci ,,kreni dalje" jer jos si ziv?
Na trenutke samo zadovoljstva mrvice
stvaraju iluziju sna ili zaborava
kako znati da li je nada lazna ili prava?
Opet je decembar ,
da li glupo sujevjerje mnom vlada
u reprizi ruznih dogadjaja koje krojih
hoce li me u njemu napustiti praznina ikada?
Opet trazim rjesenje i odgovore od drugih,
glupo iz godine u godinu decembar osudjujem,
a sebicno je oko mene sve...
zasto li se opet osjecam ,,sam" ?
Ne na zalost - vec na srecu,
prepoznah sebe i sada vec znam,
tesko je priznati, biti saucesnik krivici,
nekad i pretesko prkositi zivotnoj litici!
Treba svakako dati sansu ,,sreci"
kroz jednu i jedinu istinu opstati,
jos skupa sa borbom i vjerom -
ona sigurno ne moze izostati!
Opet je decembar i godina nova,
krenucu dalje sa zeljom kada dodje
da budem bas zahvalan upravo ovoj
godini novoj!!!
Autor: Milan Tomanovic
Nema komentara:
Objavi komentar